 |
Naviknuti na krajolik kao metaforu Viktorovog likovnog izraza, ostajemo iznenađeni upravo otkrivenom njegovom najskrovitijom sklonosti da se poigra aktom. On se odaje zanosu mladog tijela koji se kao vino pretače u krvne žile, grije ih i vraća umjetniku svježinu mladosti. Poput dodira žice glazbala prstom kako bi se dočarala čudesnost glazbe, i on kistom i bojom postiže putenost i požudu govorom tijela budeći strastveni treptaj nagona za užitkom kad razum ustupa mjesto strasti. Osjeti se prisan odnos autora s njegovom Muzom koju slika raskošno i puteno i divi se tom vječnom čudu što se zove - tijelo žene. Kate Bagoje, 6. prosinca 2004.
Ova izložba kao da, nakon 40 godina, okreće novu stranicu u stvaralaštvu ovog dubrovačkog slikara. Kao temu, na opće iznenađenje sviju, pa i mene samog, Viktor Šerbu se okreće - Figuraciji, Aktu, Intimi - kako je sam nazvao ovaj svoj ciklus koji će zacijelo izazvati kod svih koji poznaju Šerbuovo slikarstvo šok, što je Viktoru bio i cilj. Gledajući i razmišljajući o ovim slikama Viktora Šerbua, siguran sam da umjetnik priziva vječno mladog erosa koji je tinjao u njemu i sada se probuđen javlja upravu u ovim slikama. Svi primorski motivi, mrtve prirode, Minčete, masline ustuknuli su pred erosovom snagom, koja svakoga opsjedne bar jednom u životu. Iako posebna i provokativna, ova izožba svojim likovnim rukopisom jasno ukazuje na posebnost autorske naravi Viktora Šerbua. Pa iako kao pogođen amorovom strijelom, preobražavanje Šerbu doživljava iskjučivo potaknut "motivom", a taj motiv u ovom slučaju je žensko tijelo i njegova putenost, zadržavajući svoju paletu boje i odmjerenost umjetničke gestualne izražajnosti. Sve ove "Viktorove dame", od "Lijepe male", "Pod Tušem", "Djevojaštvo", "Glumice" ili one "Na nizbrdici", zapravo su "netko drugi", one su radoznale "tvorevine" zaigranog umjetnika čiji se pobuđeni eros inspirira opijen moći nagog ženskog tijela, tijela koje je nježno, plemenito, i ponekad ludo strastveno, no ni u kom slučaju vulgarno. Viktorova gesta je snažna, gotovo dokumentarna autentičnost štafelajne slike, koje se poput pohvale ženskom tijelu pojavljuje sada i kao svojevrsna potvrda slikareve osobne i autorske inteligencije. Siguran sam da se ovaj "ciklus", kada-tad, morao dogoditi i potvrditi uspješnu slikarsku fiksaciju ovom novom, do sada neviđenom, Šerbuovom likovnom opsesijom. Ipak ostaje nedvojbeno da je krajolik velika Šerbuova tema i izvor motiva svih njegovih dosadašnjih slikarskih preokupacija - ali ova izložba otvara novu stanicu i jedno novo čitanje slikarevih zanimanja kojima, u ovoj "erotiziranoj" fazi, pristupa iskreno-opsesivnom zaokupljenošću zrelog, ali ipak dječački znatiželjnog umjetnika - profesionalca. Hvala ti Viktore za ovo izuzetno iskustvo koje si podijelio s nama! Andrija Seifried Dubrovnik, 27. studenog 2004.
|
|
